Znam da vam ova priča na prvi pogled izgleda grubo, iskreno sasvim je realna. Mnogi će se prepoznati u pojedinim situacijama:
“Molim vas, nemojte živjeti za djecu! Ne samo da njima to nije potrebno, nego je i štetno” …
Pogledajte oko sebe…Koliko promašenih sudbina, slomljenih srca, uvreda i nerazumijevanja! U svom radu susrećem žene koje se svega u životu odriču zbog djece. Gledam tu djecu zbog kojih su se njihove majke svega odrekle.
( Iskreno, bila sam i sama u situaciji kada su me uvjeravali da se kao samohrana majka moram odreći svog života i posvetiti se odgoju sina…)
- Majka je sama odgojila Vanju. Nikad se nije udala, sve je davala sinu, kupila mu stan, platila fakultet. Postao je divan muškarac, vrlo uspješan. Sada ima pedeset godina. Nikad se nije ženio, nema djece. Cijeli život se trudi da vrati mami dug koji nije tražio. Ne uspijeva.
- Janin otac je radio dan i noć zbog djece. Imao je velike planove – posebno za kćer. Ona je bila pametnica. Otac je maštao da ona postane liječnica. Upisao ju je na fakultet, no ona se ispisala. Željela je živjeti svoj život, na svoj način. Htjela je postati umjetnica. Tata je pokušao urazumiti ju i ispostavio joj račun. Sve je izračunao: koliko je koštala škola, slobodne aktivnosti, privatni sati, odjeća, hrana … I zatražio da mu vrati dug. Nepotrebno je govoriti da Jana više nikad nije vidjela oca. Prošlo je od tada preko trideset godina …
- Mama se zbog Ire odrekla osobnog života. Nakon razvoda, plašila se da ne istraumatizira kćer i prestala je kontaktirati s prijateljima. Danas Ira ne može ostaviti mamu. Ne može ni pomisliti da ostavi mamu i da se pozabavi osobnim životom. Ira ima četrdeset godina. Nije se udavala. Nema djece.
- Matijini i Anini bili su najdivniji roditelji. Za Matiju i Anu radili su sve moguće i nemoguće. Obitelj je uvijek bila složna, obiteljski praznici, odmori … Nažalost u tom roditeljstvu je njih dvoje izgubilo partnerski odnos. Više ih ništa nije vezivalo. Proživjeli su zajedno trideset godina, kao tata i mama. Kada su djeca otišla svojim putem, oni su se razveli. Ana dan danas misli da je brak velika pogreška. Ima trideset sedam godina i još ne planira udaju. Boji se da se i njoj ne ponovi tužna priča. Poslije razvoda mama s povukla u sebe i vrlo brzo umrla …
- Joško je dijete koje su njegovi roditelji dugo čekali. Od kada se rodio, svi su nad njim oduvijek treperili, brinuli se, čuvali ga, pretjerivali u svemu. Joškova mama je sebi rodila princa. Trudila se na svaki način da od njega napravi čudo od djeteta. Učio je nekoliko jezika, išao na nekoliko slobodnih aktivnosti, svirao harfu … Majka se ponosila sinom i stalno ga molila da odsvira nešto gostima. Harfa je tako egzotična! Joško je u petoj deceniji života. Razvodi se. Njegovu djecu odgaja drugi muškarac. Joško nema ništa protiv. I danas još traži smisao svog života. Čudo od djeteta nije postao. Nije izdržao i slomio se. Sada pije. Prije posla i poslije posla. Mama to ne vidi.
Mogla bi vam ispričati pregršt takvih priča s pitanjem: Ima li radosti i veselja u njima?
Kada dijete postane smisao života, to je za njega preteško breme. Zamislite to kao da ga rođenjem zaključate u sobu u kojoj će prije ili kasnije nestati zraka. U početku je moguće tako živjeti, no postupno počinje otežano disanje. Disanje prepuno ljubavi i brige. I ono najbolnije je što dijete nakon puno godina života u zagušljivoj životnoj pustinji, osjeća odgovornost prema posesivnim roditeljima. Podnosi im se račun, osjećaju se kao da su došli u goste. Kada požele živjeti svojim životom na pladnju dobiju račun za cijelih dvadeset godina. To što je svaki otežani udah pržio njihovu osobnost okolina u kojoj su rasli doživljava kao normalno…
Ovo boli…
Dijete taj račun može plaćati vječno. Ili protestirati – početi piti, pokidati sve veze… Djeca ne razumiju i teško prihvaćaju takav odnos roditelja. Nažalost, to je razlog zbog kojeg žrtvuju svoje živote, interese.
Zato vas najiskrenije molim, NE ŽIVITE ZA DJECU!
Pronađite drugi smisao svog života…Budite podržavajući, a ne posesivni roditelji…Tako da malene djevojčice i maleni dječaci, dolazeći na ovaj svijet, ne postaju TAOCI I ŽRTVE vašeg “dobročinstva” i brige.
Volite svog partnera. Djeca odrastaju i odlaze, a on ostaje s vama. Vi ste primjer djeci i vaš odnos može biti razlog da požele i sami obitelj, djecu.
Volite sebe. Ne zaboravljajte sebe jureći za djetetovom srećom. Nemojte se odricati nove haljine zbog novog robota. Ne mijenjajte kozmetičara za privatnog učitelja. Ako sami o sebi ne vodite računa, što možete dati drugome? Kakav primjer? Kakvu ljubav? Odakle?
Smisao života potražite izvan aspekta materijalnog. Ovaj život jednom će se završiti, čak i ako sada odbijate pomislite na to. Duhovna praksa, religija, molitve, rad na sebi i sa sobom, druženje s dragim ljudima, šetnje s partnerom mogu vam podariti snagu za život…Ne tražite tu snagu u vašoj djeci…
Ne živite za djecu. Kada susretnem ljude kojima su roditelji pružili sve pa i više od toga, vrlo mi je teško pogledati ih u oči. U velikoj mjeri prepoznajem sebe i svoju bol. Vidim iste muke, slomljena srca, prazne duše. U njihovim očima – krici za pomoć. Bol, očaj, krivnja … Oni, kao i svako dijete, silno žele voljeti svoje roditelje. No u tom slučaju, naprosto neće preživjeti …
Poklonite svojoj djeci mogućnost da žive i dišu. Darujete im najveći poklon…Mogućnost da rastu i razvijaju se tako da slijede vlastiti put. Uloga nas kao roditelja je jednostavna: zalijevati na vrijeme, ne zaklanjati sunce, čuvati od nametnika. Dalje će se dijete, kao cvijet, snaći i samo, podariti nama i svijetu sve najbolje u sebi što mu je poklonjeno.
Branka; žena,majka,profesor, edukator, motivator,Life and Wingwave coach 
