Što se događa, odjednom moje dijete ima svoje mišljenje o svemu?
Do jučer je to dijete bilo najposlušnije dijete koje me je slušalo, a sada se protivi skoro svemu što kažem. Dragi roditelji i ja sam bila s tisuću upitnika kada je moj sin bio u tom periodu odrastanja. No, iako vas sve to izluđuje, u stvari uopće nije loše.
Zašto “Ne” faza izluđuje roditelje?
Faza negativizma uobičajeno se javlja oko druge i traje do četvrte godine života djeteta. Ova faza podrazumijeva dvije stvari. Ona se odnosi na djetetovo „ NE”, odnosno njegovu potrebu da napravi razliku između sebe i drugih, njegova spoznaja sebe, svog sebstva . Sa druge strane, faza „NE” je djetetov pokušaj da testira granice koje roditelji i okolina postavljaju i kao takvo ponavljat će se čitavog djetinjstva i kroz adolescenciju. Događa se da se istovremeno jave dva tipa negativizma. Imamo dijete koje uskoro puni tri godine i roditelj zahtjeva da pokupi svoje kocke nakon igranja. Ono to odbija. Govori ne, neću, a potom okreće leđa majci ili ocu. Roditelji najčešće počnu sa objašnjavanjem zašto je važno da pospremi sobu, zatim prijete, postavljaju pitanja, na kraju sami odgovaraju na njih. Dijete ne čuje sve izrečeno. Za njega je to NAGRADA jer je roditelj proveo vrijeme s njim.
Kako razgovor ili prijetnja nisu najbolje rešenje, svaki roditelj će se zapitati kako je najbolje da se postavi.
„Što onda poduzeti?“
Pokušajte od svog “Ne” djeteta stvoriti “Da” dijete uz neke roditeljske trikove.
Evo nekoliko smjernica za najbolju reakciju u situacijama u kojima dijete nešto odbija.
- Dopustite djetetu da iskusi uživanje u svojoj “NE” fazi. Napravite listu aktivnosti u kojima dijete može samo odlučivati, a koje naravno ne podrazumijevaju ništa što može ugroziti život, zdravlje i razvoj djeteta.
- Ne podržavajte “NE” fazu objašnjenjima, prijetnjama i pitanjima. Ako ste djetetu jednom do najviše tri puta objasnili značenje nečega, podrazumijeva se da je ono to i zapamtilo. Svaku novu uputu dijete neće čuti, već će to doživjeti kao nagradu koja se ogleda u vašem vremenu posvećenom njemu.
- Budite jasni i kratki u onome što želite od djeteta. Podastrite primjer, pohvalite svaki pojedinačni korak i pokažite da poštujete urađeno.
- Fizičkim kažnjavanjem teško je, skoro nemoguće, postići pravi cilj. Dijete može prestati s „NE“ fazom, zbog straha od fizičke kazne, a ne zbog završetka faze, shvaćanja odnosa ili neke druge psihološke osobnosti.
- Tehnika „Time out“ može dati dobre rezultate. Ona podrazumijeva izdvajanje djeteta od trenutne aktivnosti na sigurno mjesto na kojem nema nikakvog podražaja kako bi shvatilo što nije uradilo kako je dogovoreno. (kutak za hlađenje…)
- Dogovor unaprijed je vrlo važan. Djeci je potrebno da imaju jasne upute o određenim situacijama, da znaju što je posljedica ponašanja ili što je nagrada.
- Puno važnija i korisnija je “Time In” tehnika. Ona se ogleda u primjerenom bodrenju i stimuliranju djeteta kada radi stvari na dogovoren tj. očekivan način. Ključno je da reakcija na ponašanje bude pravovremena i da dijete doživi bodrenje u pohvali, a ne u pokudi.
Najbolji savjet vezan za svaku razvojnu etapu djeteta je da stvari gledamo djetetovim očima. Zapitajmo se koliko puta za neke stvari sami kažemo ne i neću i koliko to može biti dobro za nas. Ako bolje razmislimo, put ka sebstvu, samopoštovanju i smoostvarenju vodi preko niza prepreka, uspona i padova.
Branka; profesor, edukator, Life and Wingwave coach 
