DJECA I SPOLNOST – KAD I KAKO RAZGOVARATI

Pitanja djece o spolnosti dočekajte smireno i pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše

  • Na koji način treba razgovarati s djecom o spolnosti?
  • Kako birati riječi?
  • Boje li se roditelji reći da spolnost nije ništa loše jer misle da time potiču rano upuštanje u seksualne odnose?
  • Na što djecu treba upozoriti?
  • Što im objasniti u kojoj dobi?

Mnogi roditelji ne znaju kako početi razgovor, što reći. I njima bude neugodno, zbune se i ne znaju što učiniti.

Više znanja – manje eksperimentiranja

Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela. Roditelji su zbog kontinuirana kontakta s djecom njihovi primarni edukatori, osobito u ranoj dobi. Djetetovo znanje o spolnosti stoga će ovisiti o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja, te o tome koje im informacije pružaju. Većina roditelja ne razgovara o svim aspektima spolnosti sa svojom djecom. Istraživanja su pokazala da roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje o temama kao što su spolni odnos, kontracepcija i spolno prenosive bolesti.

Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladno njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.

Roditeljima je puno lakše govoriti o strahovima vezanim uz seksualni život djece, nego o tome što bi željeli za svoju djecu u tom području. A iskustvo rada s roditeljima pokazalo nam je da zapravo većina roditelja želi da njihova djeca:

  • poštuju svoje tijelo;
  • izražavaju ljubav, nježnost i intimnost na prikladan način;
  • mogu kontrolirati svoje seksualno ponašanje;
  • brinu o svom seksualnom zdravlju, što uključuje samopreglede i redovite odlaske liječniku;
  • kad su dovoljno zrela i počnu ulaziti u spolne odnose, prije toga razgovaraju s partnerom o spolnom životu, uključujući stavove, uvjerenja, sustav vrijednosti, kontracepciju, značenje njihove veze i partnerskih veza općenito…

Često se događa da se u razgovorima s mladima puno više pozornosti obraća na rizike seksualnog ponašanja, a izostavljaju se pozitivni osjećaji. Svaki adolescent kojem se netko nekad “sviđao” upoznat je s ugodnim osjećajima koji se javljaju kad dvoje ljudi osjećaju međusobnu privlačnost. Mladima je potrebno da od roditelja čuju i o ugodnim osjećajima, kao i o odgovornostima povezanima s aktivnim seksualnim životom.

Treba razgovarati s djecom o poštivanju svoga tijela, o tome što se može raditi s tijelom, kako se osjećati i kako brinuti o svom zdravlju. Upoznatost s ugodnim aspektima seksualnosti iznimno je važna za normalan i zdrav razvoj.

Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata

U nastavku donosimo nekoliko ideja koje vam mogu pomoći pri spolnom odgoju vaše djece

  • Spolna edukacija trebala bi biti kontinuiran proces, a ne “jedan veliki razgovor”. Nemojte čekati da dijete odraste, pa da obavite i taj razgovor. Koristite svakodnevne situacije za razgovor, objašnjenja i odgovaranje na dječja pitanja. I vama će biti lakše ponuditi objašnjenja uz stvarni primjer, a i dijete će tako lakše razumjeti. Primjerice, dok mlađoj kćeri mijenjate pelene, stariji sin vas pita gdje je sestri penis. Tada mu možete objasniti kako ga ona nema jer je djevojčica.

 

  • Pitanja dočekajte smireno. Pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše. Ako o spolnosti razgovarate s djecom dok su mala, veća je vjerojatnost da će vam doći s pitanjima i razgovorima o svojim osjećajima i kad budu adolescenti.

 

  • Podijelite s djecom svoje stavove, uvjerenja, vrijednosti… Razgovarajte o tome kako bi se muškarac i žena trebali međusobno ponašati. Možete imati stav o predbračnim odnosima, istospolnim vezama, o dobi primjerenoj za stupanje u spolne odnose… Recite djeci svoje mišljenje, ali im dopustite i da imaju svoje, koje može biti različito od vašeg.

 

  • Budite otvoreni za dječja pitanja o seksu. Sva djeca imaju pitanja o seksu. Sa zanimanjem ih dočekajte i s voljom odgovorite. Sami ih pitajte zanima li ih još nešto. Ako dijete primijeti neugodu, iznenađenost ili čuđenje na vašem licu, može se dogoditi da sljedeći put po odgovore neće doći k vama.

 

  • Razgovor prilagodite djetetovoj dobi. Na dječja pitanja odgovarajte kratko, jasno, konkretno i na način koji može razumjeti. Neka odgovor sadrži samo informacije koje je dijete tražilo od vas, bez širih objašnjenja. Kad ga bude zanimalo više, ponovno će vas pitati.

 

  • Uz razgovor o tijelu, ne zaboravite osjećaje. Pričajte o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo.

 

  • Pomozite djeci da imaju dobre osjećaje o vlastitom tijelu. Ne postoje dobri ili loši dijelovi tijela. Nemojte neke dijelove tijela nazivati prljavima ili zločestima. Pomozite djeci da se nauče brinuti o vlastitom tijelu.

 

  • Vježbajte razgovor o seksu s nekim drugim prije razgovora s djetetom. Jedini način da vam postane ugodnije razgovarati o seksu jest što više razgovarati o seksu. Ako vježbom postignete da možete opušteno razgovarati o ovoj temi s prijateljima ili partnerom, najčešće stečenu opuštenost i samopouzdanje možete prenijeti i u razgovor s djecom te na taj način spremno odgovoriti na sva njihova pitanja, a i svojim ponašanjem pokazati ono što im govorite.

 

  • Nemojte razgovor vremenski ograničavati. Općenito, ako nešto radimo u žurbi, ne napravimo to najbolje što smo mogli. Tako je i sa spolnom edukacijom: ako se na dječja pitanja odgovara na brzinu, veća je vjerojatnost da nećemo biti potpuno zadovoljni odgovorom i ponuđenim objašnjenjem.

 

  • U redu je odgoditi, ali ne i ignorirati. Ako ne znate što biste odgovorili na neko od dječjih pitanja ili se ne snađete dovoljno brzo ili je neprikladno vrijeme i situacija, sasvim je u redu odgoditi razgovor, no nipošto se takve okolnosti ne smiju koristiti kao izgovor za potpuno izbjegavanje odgovora.

 

  • Prihvatite i priznajte djetetu da ni vi ne znate sve odgovore. Budite spremni i prihvatite da sigurno nećete imati odgovore na apsolutno sva dječja pitanja. Priznanje da niste “sveznalica” uči djecu da nitko ne može znati apsolutno sve (te da su i roditelji samo ljudi), a i da postoje druge mogućnosti pronalaska odgovora na svoja pitanja (npr. knjižnica, internet…).

Najčešća dječja pitanja i mogući odgovori

  • Kako će beba izaći iz mame?

“Beba će izaći kroz poseban otvor između maminih nogu koji se zove vagina. Otvor se povećava i širi kako bi beba mogla izaći.”

  • A kako beba dođe u mamu?

“Mama i tata naprave bebu.” ili “Svaka žena u sebi ima malo jajašce, ali drukčije od onih koja mi jedemo. To jajašce raste i raste i pretvori se u bebu.” ili “Tata ima spermu. Kad se jajašce i sperma spoje, beba počinje rasti.

  • “Hoće li beba narasti u meni?

“Ne, ti si još premala za to. To se događa samo kod odraslih.” ili “Ne, ti si dječak, beba samo može narasti u tijelu odrasle žene.

  • “Mogu li vidjeti tvoj penis (vaginu)?

“To je nešto osobno što ne pokazujemo drugim ljudima, ali možemo pogledati slike u ovoj knjizi.

  • “Zašto ja nemam penis kao braco?

“Dječaci i djevojčice su različiti. Dječaci imaju penis, a djevojčice vaginu.

  • “Zašto ti imaš dlake (stidne)?

“Dlačice rastu na (imenujete dijelove tijela) kad odrasteš.”

 

(Preuzeto iz priručnika Krmek, M., Milanović Lambeta, A. (2006): Spolni razvoj djeteta, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)

UKRATKO…

– počnite rano;

– koristite svakodnevne prilike za razgovor;

– sami inicirajte razgovore s djetetom…;

– …čak i o seksu i spolnosti općenito;

– stvorite ugodnu i otvorenu atmosferu;

– podijelite s djetetom svoje osobne vrijednosti i stavove;

– slušajte dijete;

– budite iskreni;

– budite strpljivi;

– odgovarajte na djeci razumljiv način, uzimajući u obzir njihovu dob;

– stalno razgovarajte; neka vam ne bude dosadno ponavljati, djeci je to potrebno.

 

Recite djetetu da je njegovo tijelo

Pitanja djece o spolnosti dočekajte smireno i pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše

  • Na koji način treba razgovarati s djecom o spolnosti?
  • Kako birati riječi?
  • Boje li se roditelji reći da spolnost nije ništa loše jer misle da time potiču rano upuštanje u seksualne odnose?
  • Na što djecu treba upozoriti?
  • Što im objasniti u kojoj dobi?

Mnogi roditelji ne znaju kako početi razgovor, što reći. I njima bude neugodno, zbune se i ne znaju što učiniti.

Više znanja – manje eksperimentiranja

Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela. Roditelji su zbog kontinuirana kontakta s djecom njihovi primarni edukatori, osobito u ranoj dobi. Djetetovo znanje o spolnosti stoga će ovisiti o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja, te o tome koje im informacije pružaju. Većina roditelja ne razgovara o svim aspektima spolnosti sa svojom djecom. Istraživanja su pokazala da roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje o temama kao što su spolni odnos, kontracepcija i spolno prenosive bolesti.

Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladno njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.

 

Roditeljima je puno lakše govoriti o strahovima vezanim uz seksualni život djece, nego o tome što bi željeli za svoju djecu u tom području. A iskustvo rada s roditeljima pokazalo nam je da zapravo većina roditelja želi da njihova djeca:

  • poštuju svoje tijelo;
  • izražavaju ljubav, nježnost i intimnost na prikladan način;
  • mogu kontrolirati svoje seksualno ponašanje;
  • brinu o svom seksualnom zdravlju, što uključuje samopreglede i redovite odlaske liječniku;
  • kad su dovoljno zrela i počnu ulaziti u spolne odnose, prije toga razgovaraju s partnerom o spolnom životu, uključujući stavove, uvjerenja, sustav vrijednosti, kontracepciju, značenje njihove veze i partnerskih veza općenito…

Često se događa da se u razgovorima s mladima puno više pozornosti obraća na rizike seksualnog ponašanja, a izostavljaju se pozitivni osjećaji. Svaki adolescent kojem se netko nekad “sviđao” upoznat je s ugodnim osjećajima koji se javljaju kad dvoje ljudi osjećaju međusobnu privlačnost. Mladima je potrebno da od roditelja čuju i o ugodnim osjećajima, kao i o odgovornostima povezanima s aktivnim seksualnim životom.

Treba razgovarati s djecom o poštivanju svoga tijela, o tome što se može raditi s tijelom, kako se osjećati i kako brinuti o svom zdravlju. Upoznatost s ugodnim aspektima seksualnosti iznimno je važna za normalan i zdrav razvoj.

Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata

U nastavku donosimo nekoliko ideja koje vam mogu pomoći pri spolnom odgoju vaše djece

  • Spolna edukacija trebala bi biti kontinuiran proces, a ne “jedan veliki razgovor”. Nemojte čekati da dijete odraste, pa da obavite i taj razgovor. Koristite svakodnevne situacije za razgovor, objašnjenja i odgovaranje na dječja pitanja. I vama će biti lakše ponuditi objašnjenja uz stvarni primjer, a i dijete će tako lakše razumjeti. Primjerice, dok mlađoj kćeri mijenjate pelene, stariji sin vas pita gdje je sestri penis. Tada mu možete objasniti kako ga ona nema jer je djevojčica.

 

  • Pitanja dočekajte smireno. Pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše. Ako o spolnosti razgovarate s djecom dok su mala, veća je vjerojatnost da će vam doći s pitanjima i razgovorima o svojim osjećajima i kad budu adolescenti.

 

  • Podijelite s djecom svoje stavove, uvjerenja, vrijednosti… Razgovarajte o tome kako bi se muškarac i žena trebali međusobno ponašati. Možete imati stav o predbračnim odnosima, istospolnim vezama, o dobi primjerenoj za stupanje u spolne odnose… Recite djeci svoje mišljenje, ali im dopustite i da imaju svoje, koje može biti različito od vašeg.

 

  • Budite otvoreni za dječja pitanja o seksu. Sva djeca imaju pitanja o seksu. Sa zanimanjem ih dočekajte i s voljom odgovorite. Sami ih pitajte zanima li ih još nešto. Ako dijete primijeti neugodu, iznenađenost ili čuđenje na vašem licu, može se dogoditi da sljedeći put po odgovore neće doći k vama.

 

  • Razgovor prilagodite djetetovoj dobi. Na dječja pitanja odgovarajte kratko, jasno, konkretno i na način koji može razumjeti. Neka odgovor sadrži samo informacije koje je dijete tražilo od vas, bez širih objašnjenja. Kad ga bude zanimalo više, ponovno će vas pitati.

 

  • Uz razgovor o tijelu, ne zaboravite osjećaje. Pričajte o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo.

 

  • Pomozite djeci da imaju dobre osjećaje o vlastitom tijelu. Ne postoje dobri ili loši dijelovi tijela. Nemojte neke dijelove tijela nazivati prljavima ili zločestima. Pomozite djeci da se nauče brinuti o vlastitom tijelu.

 

  • Vježbajte razgovor o seksu s nekim drugim prije razgovora s djetetom. Jedini način da vam postane ugodnije razgovarati o seksu jest što više razgovarati o seksu. Ako vježbom postignete da možete opušteno razgovarati o ovoj temi s prijateljima ili partnerom, najčešće stečenu opuštenost i samopouzdanje možete prenijeti i u razgovor s djecom te na taj način spremno odgovoriti na sva njihova pitanja, a i svojim ponašanjem pokazati ono što im govorite.

 

  • Nemojte razgovor vremenski ograničavati. Općenito, ako nešto radimo u žurbi, ne napravimo to najbolje što smo mogli. Tako je i sa spolnom edukacijom: ako se na dječja pitanja odgovara na brzinu, veća je vjerojatnost da nećemo biti potpuno zadovoljni odgovorom i ponuđenim objašnjenjem.

 

  • U redu je odgoditi, ali ne i ignorirati. Ako ne znate što biste odgovorili na neko od dječjih pitanja ili se ne snađete dovoljno brzo ili je neprikladno vrijeme i situacija, sasvim je u redu odgoditi razgovor, no nipošto se takve okolnosti ne smiju koristiti kao izgovor za potpuno izbjegavanje odgovora.

 

  • Prihvatite i priznajte djetetu da ni vi ne znate sve odgovore. Budite spremni i prihvatite da sigurno nećete imati odgovore na apsolutno sva dječja pitanja. Priznanje da niste “sveznalica” uči djecu da nitko ne može znati apsolutno sve (te da su i roditelji samo ljudi), a i da postoje druge mogućnosti pronalaska odgovora na svoja pitanja (npr. knjižnica, internet…).

Najčešća dječja pitanja i mogući odgovori

  • Kako će beba izaći iz mame?

“Beba će izaći kroz poseban otvor između maminih nogu koji se zove vagina. Otvor se povećava i širi kako bi beba mogla izaći.”

  • A kako beba dođe u mamu?

“Mama i tata naprave bebu.” ili “Svaka žena u sebi ima malo jajašce, ali drukčije od onih koja mi jedemo. To jajašce raste i raste i pretvori se u bebu.” ili “Tata ima spermu. Kad se jajašce i sperma spoje, beba počinje rasti.

  • “Hoće li beba narasti u meni?

“Ne, ti si još premala za to. To se događa samo kod odraslih.” ili “Ne, ti si dječak, beba samo može narasti u tijelu odrasle žene.

  • “Mogu li vidjeti tvoj penis (vaginu)?

“To je nešto osobno što ne pokazujemo drugim ljudima, ali možemo pogledati slike u ovoj knjizi.

  • “Zašto ja nemam penis kao braco?

“Dječaci i djevojčice su različiti. Dječaci imaju penis, a djevojčice vaginu.

  • “Zašto ti imaš dlake (stidne)?

“Dlačice rastu na (imenujete dijelove tijela) kad odrasteš.”

 

(Preuzeto iz priručnika Krmek, M., Milanović Lambeta, A. (2006): Spolni razvoj djeteta, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)

UKRATKO…by Branka

– počnite rano;

– koristite svakodnevne prilike za razgovor;

– sami inicirajte razgovore s djetetom…;

– …čak i o seksu i spolnosti općenito;

– stvorite ugodnu i otvorenu atmosferu;

– podijelite s djetetom svoje osobne vrijednosti i stavove;

– slušajte dijete;

– budite iskreni;

– budite strpljivi;

– odgovarajte na djeci razumljiv način, uzimajući u obzir njihovu dob;

– stalno razgovarajte; neka vam ne bude dosadno ponavljati, djeci je to potrebno.

Pričajte djetetu da je njegovo tijelo samo njegovo i da ima pravo na privatnost. Nitko ga ne smije dirati ako se njemu to ne sviđa i ako ono to ne želi. Ukažite mu da, ako ga ikad itko bude dirao na način da se osjeća čudno ili loše, treba reći toj osobi da prestane i odmah sve ispričati vama. Objasnite mu da želite znati sve zbog čega se osjeća loše ili nelagodno.

 

…Biti roditelj je avantura…zapnete li u toj avanturu…tu sam za vas…

 

Branka; profesor, edukator, Life and Wingwave coach

Newsletter

Prijavite se i dobivajte redovite obavijesti o aktualnim događanjima