Ovaj blog nastao je nakon šetnje jednim zagrebačkim shopping centrom. Plač, vikanje, nervoza roditelja i djece zbunili su me. Poželjela sam zaustaviti te roditelje i reći im da djeca trebaju imati prilike za igru, istraživanje i direktan kontakt s prirodom.
Ne tako davno, djeca kad su imala želju za divljom i neobuzdanom igrom, odjurili bi van do prvog “divljeg” mjesta – bilo da je to bilo kvrgavo drvo u susjedstvu, livada, neki potočić ili obala mora.
Djeca su rasla okružena prirodom, bila su dio nje, bila im je normalno okruženje. Grad je bio prepun igrališta i parkova, o manjim sredinama da ne pišem. Danas najveći dio djece raste bez intimnog odnosa s prirodom. Djeci je uskraćen susret s prirodom i svim izazovima koje ona nudi. Parkovi, kao mjesta koja su namijenjena “ispucavanju” dječje energije, nisu zeleni – hladni su, često puni metalnih igračaka, strogo strukturirani, bez zelenih površina po kojima bi mogli hodati bosi.
Djeca više nemaju priliku igrati se nestrukturirano i nesputano, po neuređenom terenu. Djetetovu igru organiziraju i određuju odrasli koji imaju pogrešna shvaćanja da će bavljenje ovim sportom ili učenje lekcija o prirodi u ljetnim školama pomoći djetetu da jednog dana odraste u osobu koja će se znati samostalno brinuti o sebi i prirodi.
Svi mi imamo očekivanja da dijete odraste u osobu koja će brinuti o okolišu i imati razvijen sustav ekoloških vrijednosti…pitam se kako i gdje da ga usvoje kada im ne dozvoljavamo da prirodu osjete?
Najnovija studija psihologinje Nancy Wells ističe predškolsku dob kada djeci treba omogućiti što više tzv. divlje igre u prirodi, jer tada se razvija zdravog odnosa prema prirodi.
Njena studija pokazuje da djeca koja su od malena (pa do dobi od 11 godina) bila uključena u tzv. divlje aktivnosti u prirodi, kada odrastu imaju zdraviji odnos prema njoj. Zanimljivo je da se briga o biljkama i kućnim ljubimcima pokazuje nedovoljnom za razvoj ekološke svijesti djeteta. Zanimljiv je i podatak da npr. izviđači ili neki drugi oblik formalne edukacije o prirodi nemaju tako snažan utjecaj na formiranje djetetove ekološke svijesti. Wells navodi da je sudjelovanjem u takvim organiziranim boravcima u prirodi može napraviti suprotan efekt kod djeteta. Dijete u prirodi treba uživati bez zahtjeva organizirane skupine – divlje i nesputano.
U 2000. godini, Wells je objavila i studiju koja je pokazala kako boravljenje djece u prirodi može pomoći djeci koja imaju problema s održavanjem pažnje. “Kada su promatrane promjene u kognitivnom funkcioniranju djece prije i poslije boravka u okolini koja je puna zelenog prostora, uočeno je da se poboljšavaju dječje sposobnosti održavanja pažnje.” Sobe, prostorije u kojima djeca borave, a imaju pogled na zelena prostranstva ili more, kuće u zelenilu, sudeći po njenim nalazima, mogu pomoći djeci da se lakše nose sa stresom. Priroda je dobar faktor zaštite dječjeg zdravlja.
Priroda na djecu djeluje tako da im pomaže fokusirati pažnju, zelenilo i prostranstvo inhibiraju neurone i omogućuju im da se odmore i oporave. Zelenilo omogućuje djeci da misle jasnije i da se sa stresnim situacijama lakše nose.
Razmislite kad ste zadnji put bili u doticaju s prirodom. Šume, livade, obale rijeka ili mora bolja su učionica i vježbaonica za vas i vaše dijete od bilo kojeg organiziranog sporta ili dokumentarca na televiziji.
Branka; žena,majka, profesor, edukator, motivator, Life and Wingwave coach 
