ŽIVOTNE IGRE – KARPMANOV TROKUT

ŽIVOTNE IGRE  –  KARPMANOV TROKUT

                                                                     

Ponekad je vrlo teško ostati postojan u trenutku provokacije. Postoji pregršt načina na koje nas drugi, a ponekad i mi druge uvuku u neku vrstu skrivene Igre. To je onaj trenutak kada bezazleno krenemo u interakciju, a završimo s puno upitnika, nelagodom i pitanjem:  „Što se to događa ?

Ova vrsta zbunjenosti, iznenađenja uz prisutnost neprijatnosti, često je indikator psihološke igre. O ovom fenomenu pisao je  dr. Eric Berne, transakcijski analitičar u svojoj knjizi  ’Koju igru igraš?’(1964).

Stephen Karpman, njegov kolega psihijatar, razradio je ovu temu u konceptu poznatom kao Dramski trokut (1968). u Transakcijskoj Analizi ( TA ), poznatiji kao Karpmanov trokut.

Svaki dan smo izloženi različitim interakcijama sa ljudima. Postoji bezbroj načina u kojima se te interakcije mogu okrenuti protiv nas. Tada se naše  dobre namjere pretvaraju u toksične odnose, koji nam  ugrožavaju svakodnevni život. Ponekad ih možemo i predvidjeti, pa se unaprijed ’pripremimo’ na reakciju, jer nam je poznat tijek igre…

Mi raspolažemo sa cijelim spektrom reakcija, i znam da uvijek postoji naš izbor, koji može biti nešto novo u odnosu na dosadašnji, već poznati. Promjena ponašanja(reakcije) moguća je ako razumijemo što se događa u trenutku kada situacija ili događaji krenu naopako.

Dr. Bern je smislio FORMULU IGRE, koju je Karpman i dodatno unaprijedio. Ta formula glasi:

Igra = Mamac + Slabost = Reakcija  Obrat  Isplata

Igra započinje kada jedan od  igrača Mamcem, počne da izaziva Slabost druge osobe, što rezultira Reakcijom. Nakon toga nastupa iznenadni trenutak Obrata i Zbunjenosti (što se često može uočiti na licu, kao izraz nespremnosti, iznenađenja), da bi se sve završilo jednom vrstom psihološke Isplate.

Nedavno sam u autobusu promatrala situaciju… iako umorna žena se ustala starijoj gospođi koja je stajala sa teškom torbom. Kada je  to učinila, starija gospođa joj je rekla: ’A ne, nisam ja tako stara kao što izgledam… sjednite, ima vremena kada ćete ustajati…’ Žena malo zbunjena, našla se u dilemi da li da se vrati i sjedne, no u tom trenutku, naišla je druga osoba, koja je bez razmišljanja, zadovoljno sjela na upražnjeno mjesto.

Zašto sam vam to opisala…što se ovdje dogodilo?

Početni mamac (starija gospođa) i ženina slabost (da ponudi mjesto i pomogne), imao je kao posljedicu jednu neočekivanu reakciju, u kojem se pojavio faktor iznenađenja i zbunjenost (odgovorom koji je žena dobila)…i dok se nedoumica događala, druga osoba iskoristila prisvojeno pravo…, krajnji ishod, bilo je osjećaj frustracije koji nije bio ugodan. Prvo što sam pomislila: ’ baš bez veze…’ No, ako  progovorim jezikom Dramskog Trokuta, u ovoj igri bila su potrebna samo tri koraka da se odigraju sve tri uloge Dramskog trokuta: Spasitelj, Progonitelj  i Žrtva.

Drama se događa kada jedan od igrača promijeni uloge, tj. Iznenada ’iskoči’ iz jedne od tri moguće uloge i uskoči u drugu ulogu. U dobroj namjeri da priskoči (Spasi), starica je ženu zbunila svojim stavom da ’nije tako stara i da joj ne treba mjesto’ (pretvorila se u malog Progonitelja, koji kao Spašava! ), a onda je žena ispala Žrtva (jer je drugi  sjeo na njezino mjesto).

Na trenutak, onaj tko se nađe u Trokutu, često promijeni sve  tri uloge, i kao Spasitelj i kao Žrtva i kao Progonitelj.

TRI ULOGE U TROKUTU

 Osoba koja igra Žrtvu ističe činjenicu da je bespomoćna, i da se ne može sama snaći. Žrtva često isprepliće ranjivost sa bespomoćnošću. ’Ovo je zaista strašno, jadna ja… jedino ti mi možeš pomoći’. Jedan od znakova prepoznavanja Žrtve će glumiti i  žaliti se da nešto ne može (ili sve proglasiti nemogućim), umjesto da sama  potraži mogućnosti  i rešenja kako riješiti problem.

Često mi dođu klijenti koji su odnosu, u kojem vladaju drugi.  Nakon početnog mamca, počinje Igra u kojem su oni  uvjetovani da se ponašaju kako ti drugi žele, a kada se to ne desi počnu s teretom krivnje i samoprijekora. To može biti partner, roditelj, brat, sestra, prijatelj. Sami se čude kako u nekom trenutku zaboravljaju kako se ponašaju odrasli ljudi. Vrlo često su uspješni u drugim vidovima života, a u odnosima postaju zbunjeni, nemoćni izmanipulirani.

ISPLATE U IGRAMA

Za Žrtvu je Isplata (na kraju igre) često potkrepljena  uvjerenjem da je bespomoćna i da drugi iskorištavaju njihovu slabost. Možda teško za povjerovati, no ona se može okomiti na Spasitelja ili na Progonitelja.

Osoba koja kritizira, prisiljava Žrtvu, dokazujući joj da je bespomoćna, da često griješi, zauzima ulogu Progonitelja. Progonitelj ne razlikuje verbalno nasilje od moći. ’Ne mogu vjerovati da si toliko glup’. Isplata za Progonitelja  je potkrepljeno uvjerenje da se ništa ne rješava bez nasilja, grubosti, i agresivne upornosti. ’Sada ću mu ja pokazati kako se ponaša, pokazat ću mu gdje mu je mjesto’. Takve osobe imaju neodoljivu potrebu ukazivati na pogreške drugih.

Osoba  koja igra ulogu Spasitelja, nudi pomoć i kada ju nitko pomoć ne traži, a da pri tome nema rješenje ni način kako da pomogne. Spasitelj  ne razlikuje pojmove spašavanje i stvarno pomaganje…Spremni su  uraditi više od pola posla umjesto drugih, iako se to od njih ne traži.  Na kraju priče isplata može biti nezahvalnost ljudi što Spasitelja često pretvara u Žrtvu.

Claude Steiner, napisao je: Žrtva nije uistinu bespomoćna kao što se osjeća, Spasitelj u stvari ne pomaže, a Progonitelj zapravo nema validan prigovor.’

ZAŠTO LJUDI ULAZE U IGRE?

Igre mogu biti  svjesne i nesvjesne. Svijenost u Igri ukazuje na manipulaciju, jer u svojoj nakani  osoba planira ostvariti neki svoj skriveni cilj. Većina Igara je nesvjesna i odraz je nekog unutrašnjeg konflikta u igraču.

Primjer: Osoba koja je dobila otkaz ne želi to reći partneru sa željom da ga poštedi neprijatnosti, a kada partner sazna osjeća se prevarenim. Početna namjera je bila dobra, no Ishod, odnosno Isplata je Reket ( jedna vrstom negativne, naučene emocije iz djetinjstva, koja se osjeti na kraju Igre. )

EMOCIJE  I REKETI

Partner iz navedenog primjera trebao je iskazati iskrenu tugu zbog gubitka posla i tako bi izbjegao Reket. Ovdje je riječ o emocijama koje se ne iskazuju već se samo prožive. To je nevidljiv i neiskazan psihološki prostor, gdje igrač koristi Igru umjesto da pokaže stvarne osjećaje.

Zbog straha od sukoba osobe umjesto iskazivanja pravih emocija  vrlo često posežu za Igrom.

FAKTOR UZBUĐENJA

Dr. Bern ukazuje da se Igre igraju da bi se spriječila bliskost, da bi se izbjegli važni problemi i da se druga osoba ne može osjetiti ravnopravnom ili zadovoljnom.

U životinjskom svijetu  u Igrama se  ne dopušta da druga životinja pobijedi, igra se  na život i smrt. U sportu ravnopravnost  postoji u pravilima i na početku igre, ali kraj svake utakmice rezultira pobjedu jedne strane i porazom druge. Iz tog razloga Igra je ’uigran teren’ za ljudske interakcije koje nesvjesno funkcioniraju na tom principu.

KAKO IZAĆI IZ IGRE?

Za izlazak iz  Igre i ulazak u Zonu bliskih odnosa potrebno je da prema drugoj osobi osjećamo neku vrstu bliskosti. U tom slučaju učinit ćemo sve što je u našoj moći da zadržimo osobu, a ne Igru!

Sada kada znamo šta je Igra, važno je prepoznati pozive u Trokut.

Ovo je nekoliko stvari koje trebamo imati na umu:

  1. Iskreno slušanje. Čujemo li što nam druga osoba govori?
  2. Ponudite kvalitetne odnose, bez aluzija i skrivenih planova.
  3. Budite prisutni u konfliktu tako što govorite ono što uočavate, pričajte ono što vam je povremeno teško reći i na kraju završite započeto!

Karpman predlaže slijedeće :

  1. Izlazim iz Igre: Održavam odnose sigurnim i zdravim, tako što ostajem pozitivan i konstruktivan.
  2. Preuzima svoj dio odgovornosti jer sam svjestan tragova uloga koje igram. Mogu se ispričati, tako da izrazim empatiju za svoju ili za teškoću drugog koji želi ući u Igru sa mnom.
  3. Nudim autentičnu podršku
  4. Dopuštam pozitivnu Emocionalnu ranjivost

Sve ovo spada u:

Trokut  samilosti  koji  Karpman predlaže umjesto Dramskog trokuta, jer kvalitativno mijenja odnose i relacije.

Ovaj dinamičan proces umjesto Igara razvija bliskost, a postiže se vježbom i njegovanjem odnosa.

U  terapijskom procesu klijenti osvijeste uloge Igre i prođu  ove OK nove uglove, Pozitivnog Trokuta, koje je  Karpman nazvao ’Opera s tri Kuta’. 

Na karaju se zapitaju: „Zašto onda ne bi postali pjevači u toj Operi? 

Puno je ugodnije nego biti glumci u Igrama…

Budite sigurni, zvuči dobro!

Branka životna trenerica za partnerske odnose      

Newsletter

Prijavite se i dobivajte redovite obavijesti o aktualnim događanjima