Volim sebe i sebe voli mene!
Jučer sam na putu prema domu vidjela mačku kako se marljivo sređuje i uživa u tom sređivanju…Pitala sam se za koga…Brzo mi je došao odgovor…Za sebe…Ne znam jeste li susreli mačku koja ne voli sebe i mislite li da ona brine o tome što drugi o njoj misle
Vjerujem da vam ovo zvuči presmiješno zar ne? Ako ti rade mace pitam se zašto se ne ugledamo na njih?
Naš najveći iscjelitelj je Iskrenost prema sebi. Znam, boli, Ego se buni, no koliko god bolna bila, Istina oslobađa.
U radu s klijentima najčešće se susrećem s tim izazovom…Kako zavoljeti sebe?..
Nisam ni ja bila netko tko se nije „borio“ s tim izazovom. Kada osvijestimo ljubav prema sebi i to postane nesvjesna kompetencija, svoje uspjehe više nećemo skrivati već ih s ponosom dijeliti s drugima.
Promotrimo djecu…njima je potrebno da ih se vidi i neprestano govore “Vidi me…. Vidi kako hodam…. skačem…. pišem…. crtam… plivam… plešem….”Oni to ne doživljavaju kao “hvalimo se”… Iz njih s lakoćom izlaze rečenice “ja to znam… ja nisam tako glupa….nisam tako loša…”
Što krene krivo na putu odrastanja?
O ljubavi prema sebi (self love ) napisano je puno knjiga, održana mnoga predavanja, radionice. U posljednje vrijeme postoje i studiji koji traju po 4-5 godina samo na tu temu. Vjerujem da ste i sami uočili koliko je ta tema duboka i važna.
Proučavajući tu tematiku i u radu s klijentima došla sam do zaključka da korijeni sežu u djetinjstvu kada nismo bili viđeni, kada smo na kraju prihvatili da smo “loši”.
Na putu prema spoznaji da zaslužujemo biti to što jesmo…da volimo sebe i da sebe voli nas, potrebno je osvijestiti gdje je izvor nevoljenja sebe.
Sada slijedi pitanje…Kako?
Jedan od načina je da budemo svjesni svojih postignuća, volimo ih, zapisujemo ih svaki dan. Slavimo sebe!
Očekujemo da nas drugi vole, razumiju, podržavaju…Kako? Oni u nama prepoznaju samo ono što mi prepoznajemo u sebi. Kada naučimo voljeti sebe, slaviti sebe, poštivati sebe, onda će nas i drugi slaviti i poštivati i voljeti. Zanimljivo, tada nam to neće biti važno jer ćemo znati da smo super bez obzira što drugi o nama misle.
Slavite li sebe?
Iz osobnog iskustva i iskustva klijenata znam da nas nisu tome baš učili. Kada se netko hvali – odmah pomislimo da treba našu uslugu i da je sve to lažno. Učinimo li nešto na što smo ponosni, a ne, to ne iznosimo u javnosti, možda pred prijateljima. Trebamo li nešto lijepo reći o sebi to odmah umanjimo, ispričamo se rečenicama “…. ovo sam navela samo za primjer ” ili rečenicama “…nije da se hvalim, ali….”
Zanimljivo, to radimo samo da ne bi ispalo da se hvalimo, da smo samodopadni – jer to je loše.
Najčešće uživamo u komfornoj zoni “jadna ja”, nitko me ne razumije. Dobivamo benifite samilosti koji nam odgovaraju, na koje smo naučeni. Tada smo uvjereni da nismo loši, nego nemamo sreće i baš nama je teško.
Istina je puno drugačija – treba slaviti sebe!!
Trebamo slaviti sebe, no ne znači da idemo ulicom i svima pričamo kako smo super. Slaviti sebe znači da sebi budemo super. Kada se vratimo u poznati obrazac i krenemo s omalovažavanjem sebe, trebamo se upitati: Zašto se tako osjećamo? Korijen ćemo pronaći u djetinjstvu.
Najvažnije je da ne očekujemo od drugih da budu ono što mi želimo da budu, da im se sviđamo, da tražimo odobrenje od drugih da vrijedimo.
Jedinstveni smo baš takvi kakvi jesmo i baš takvi smo potrebni svijetu, nema niti jedne druge osobe kao što smo mi, naše je da budemo baš to što jesmo i da uživamo u tome.
Mala vježba:
Molim vas ove rečenice nemojte samo pročitati i idemo dalje – osjetite ih pozitivno, dopustite da prođu kroz vas….
Odvojite par minuta ODMAH, SADA, jer samo sadašnji trenutak i postoji i osjetite na par minuta svoje tijelo.
Osjetite kako je lijepo biti vi.
Osjetite svoju kožu.
Osjetite svoje tijelo – noge, trup, ruke, glavu, … osjećaj kako je divno imati tijelo.
Osjetite kako je blaženo osjećati, doživljavati, mirisati, okusiti, vidjeti, čuti.
Savršeni ste baš takvi kakvi jeste…
Sa ljubavlju,
Branka životna trenerica za partnerske odnose 
