Dr Jordan B. Peterson, klinički psiholog, profesor psihologije na Sveučilištu Toronto: “Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo! Ako radite umjesto njega – vi ne marite za svoje dijete.” Postoji jedno pravilo kojeg sam se pokušavao pridržavati dok su mi djeca bila mala, a ono glasi: Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo. To pravilo je inače dosta zamorno, jer potrebno nam je 15 sekundi da obučemo dvogodišnjaka, ali ako pustite dvogodišnjaka da se sam obuče… to se protegne na 15 minuta ili na pola sata, a vi jurite ih po kući… kaos! Ali ako im dopustite da se nauče sami obući, više ih nećete morati oblačiti. Oni nauče to raditi sami! Isto radite i s postavljanjem stola, sa svime što procijenite da djeca mogu učiniti sama. Kada roditelj razmišlja; “Ja toliko volim svoje dijete da mu neću dati da se muči i radit ću sve umjesto njega”, takav roditelj nije svjestan što čini za svoje dijete. Poruka koju dijete usvaja je : “Ja sam nesposobno za život. ” Što prije to spoznamo to je bolje i za nas i za dijete. Ukoliko mislite da djecu štitite preuzimajući sve na sebe, znajte da nikoga ne možemo zaštititi – ljude možemo samo OSNAŽITI. I to je to. Ne možete ih zaštititi…osnažite ih i oni će se sami čuvati. Jeste li spremni suočiti se s činjenicom da im onda niste potrebni? Osvijestite taj podsvjesni patološki element roditeljstva. “Nikada me ne napuštaj! Ja ću činiti sve umjesto tebe, a ti me samo nemoj nikada napustiti”. Ako tako razmišljate vaše dijete nikada ništa neće naučiti o životu – i nikada neće otići iz roditeljskog gnijezda. Nije jednostavno no pokušajte usvojiti poruku: “Prestat ću raditi za tebe što je više stvari moguće, što je ranije moguće”. O bebi se treba stopostotno brinuti; to roditelji i rade. Ali djeca od dvije godine nadalje nisu bebe; ako ih tako tretirate, postanite svjesni da ih uništavate. Postaju nesposobni za sve avanture koje im život donosi. Stoga naoružjate se strpljenjem i dopustite im da isprobaju sve, naravno sve što ne ugrožava njihov život. Djeci je normalno da padnu, ustanu se i krenu dalje. U njihovoj prirodi je da istražuju, dopustite im to. Ako ih odmalena naučite pospremati svoje stvari, teško da ćete u adolescentskoj dobi imati problema s nepospremljenom sobom i otporom prema kućanskim poslovima. Odgoj djeteta započinje onog trenutka kada ugleda svijet. U kakvu odraslu osobu će izrasti ovisi isključivo o nama roditeljima. Zapnete li na tom putu, tu sam za vas… S ljubavlju Branka |
