JA NE ODUSTAJEM
Kažu da sam tvrdoglava. Kažu da sam svojeglava. Kažu da sam uporna. Kažu svašta. I u pravu su. Takva sam. Ponekad i gora. Uporna, tvrdoglava i svojeglava do boli. Do tolike vlastite boli da poželim da se sve to konačno završi jednim velikim bljeskom i odlaskom u ništavilo. U istoj sekundi kad poželim nestati u bljesku, tijelo mi reagira otporom, zubi se stisnu još jače, duša pošalje novu potvrdu, novu sliku ispravnosti i nastavim još tvrdoglavije, upornije dalje. To je ključna stvar kod mene: zbroj vjere, osjećaja, intuicije, znanja, srca i duše. Ako se sve poklopi, pokaže pravi put te imam sve pokazatelje ispravnosti vlastitih stavova, kako mogu odustati?
Da li bi vi odustali? Ne bi, naravno.
Jednako tako, ukoliko ne dobijem pozitivan zbroj, ukoliko postoji i mala sumnjičavost u ispravnost, povlačim se, smanjujem snagu i preispitujem se. I što je uopće tvrdoglavost? Tvrdoglavost zna biti i pozitivna i negativna osobina. Pozitivna kad se boriš za ono u što vjeruješ znajući, na temelju onog magičnog gore navedenog zbroja, da si u pravu. Negativna, suprotnost prije navedene definicije, kad se netko dječje suprotstavlja s punom svjesnošću da nije u pravu, ali ne želi popustiti. Ok, priznajem, imam prilično tvrdu glavu, pogotovo u području čela s kojom svakodnevno lupam u razno razne tvrde oblike i preživljavam. No, ono što moju okolinu istovremeno fascinira i odbija ne naziva se tvrdoglavošću. Pravo ime te osobine je čvrstoća stavova. Kad znam i osjećam da sam u pravu, stajat ću iza svake svoje riječi toliko čvrsto, toliko uporno, toliko snažno da ćete se prepasti. Ako nisam u pravu, istom snagom priznat ću da sam u krivu.
Čovjek sam od krvi i mesa, sa svim svojim manama i vrlinama, a samu sebe poznajem najbolje. I tek tada, u tom trenutku kad sam upoznala sebe, svoje ideje, stavove i vjerovanja, mogla sam shvatiti i svijet oko sebe. A u tom trenutku se javila i ta snaga, čvrstoća i odlučnost. Kineski zid? Mala beba za mene…
Kada poznajete sebe, a vjerujte mi sebe najlakše i najbezbolnije upoznate i prihvatite sebe upravo takve kakvima jeste, nitko vam ništa ne može. Tada imate razlog za osmijeh i zadovoljstvo jer su svi strahovi nestali, jer ste u miru sami sa sobom i znate da ste u dobrom društvu. I svi manje dobri ljudi koji svoje frustracije žele izliječiti na vama naletjet će na čvrstinu vaše duše i zaštitu jaču od Kineskog zida te se povući jer znaju da su slabiji. Ne slabiji od vas, nego slabiji od samih sebe jer se ne poznaju. A vi poznavajući sebe, poznajete i druge. Jednostavno, zar ne?
Zamislite da Einstein nije vjerovao u sebe i svoju teoriju relativiteta i da je odustao pri prvoj kritici? Zamislite da Tesla nije vjerovao u svoju ideju električne energije i da je odustao zato što nitko nije imao sluha za financiranje njegovih ideja? Zamislite da Leonardo nije vjerovao u sebe i svoje lude izume, da Mozart nije vjerovao u sebe i svoju glazbu, da Gandhi nije vjerovao u sebe i svoju snagu dobrih misli? Zamislite da vaša majka nije vjerovala u sebe i svoju snagu da vas donese na ovaj svijet? Zamislite gdje bi u ovom trenutku bili da od prvog udaha ovozemaljskog života niste vjerovali u sebe?
I zato vjerujem, znam, osjećam i NE ODUSTAJEM…
